Za vrijeme turske vladavine na prostoru Bačke vjernici su bili rasštrkani i tek povremeno ih je mogao obići poneki franjevački redovnik, svećenik. Oni su dolazili, ili iz Segedina, ili iz Bača. Od godine 1720-e već je u Kuli stalno nastanjen svećenik za pastoralnu opskrbu vjernika, te od ovog vremena se vode i matične knjige. No, najstarije knjige su nestale, vjerojatno se nalaze negdje u nekom franjevačkom samostanu.

1749-e veća grupa mađarskih vjernika se doseljava u Kulu i onda je osnovana samostalna župa (parohija) sa 160 vjernika. Godinu dana ranije župu preuzimaju biskupski svećenici. Prvi župnik je bio Kalinka Gyorgy. I on, a i njegovi nasljednici ubrzo su napustili ovo mjesto, ili umrli. Kroničar naziva ovo mjesto veoma teškim terenom za pastoralni rad. U ovo vrijeme kulskoj župi pripadaju sljedeća naselja: Kula, Crvenka, Krstur, Lalić, Despotovo, Sivac, Zmajevo, Pivnica, Savino Selo, Ravno Selo, Vrbas i Kucura.
U ovo vrijeme na teritoriju Bačke bilo je svega osam župa, i to: u Novom Sadu je ustanovljena 1702. god, u Subotici 1710. god, u Baču 1713. god, u Somboru 1718. god, u Sonti 1718. god, u Monoštoru 1722. god, u Bezdanu 1743. god i u Fotoku 1747. god.

Naša crkva je po zapisu na kamenom spomeniku gradnje sagrađena 1770. godine. Na ploči stoji sljedeći latinski natpis : MARIA THERESIA AUGUSTA REGNANTE ANNO DOMINI 1770, to jest: za vrijeme vladavine slavne Marije Terezije, godine Gospodnje 1770. Šta je tu bilo prije 1770-e? Jedna omanja crkva, akapela. Antal Cothman komorni povjerenik piše: "Mjesna akapela je u krajnje lošem stanju, i upravo vapije za pomoć k svome Patronu, i ako to ne stigne ubrzo će postati ruševina".
Crkva je sagrađena u slavu Božju, a u čast Svetome Jurju (Đorđe, Đurađ), mučeniku. Slika jednog sporednog oltara prikazuje rođenje Isusovo, a slika drugog oltara skidanje mrtvog Isusovog tijela sa križa. Slike su rad bečkog majstora J. Kesslera.

1828-e godine broj vjernika se utrostručio, pa je uz pomoć patrona crkve produžena crkvena zgrada. tako da je hram postao dugačak 44,5 m. Širina je 14 m, a visina 18 m. Visina tornja je 37 m. 1880-e umjestu drvenog prekrivača krova postavljen je limeni pokrivač, te pozlaćeni križ na vrh tornja. Sve ovo je urađeno uz dozvolu patrona, ali iz kase crkvene blagajne.
Crkva je okrečena iznutra od strane čeških majstora dekoratera 1898-e godine u baroknom stilu. Bijeli mramorni oltar je, pak, postavljen 1941. g. koji je dar obitelji Brandecker. Dekoracija je obnovljena 1964/65 g. od radnika zadruge "Boja" iz Sombora, po imenu Ambrošić Ivana, Kiss Lajosa, i Bujck Edea. Krov crkve i toranj ponovno je farban 1997/98 godine.

Sveta misa (liturgija) služi se većinom na mađarskom jeziku, ali mjesečno jedanput, i to na prvu subotu u mjesecu, i na hrvatskom jeziku. Nedeljna sveta misa počinje uvijek ujutro u 8 sati i u 9:30, a radnim danom obično poslijepodne u 5 ili u 6 sati, zavisno od zimskog, odnosno ljetnog računanja vremena. Crkvena vrata su širom otvorena za svakoga, koji bilo iz kulturnih, bilo religioznih namjera želi vidjeti, odmoriti se ili duhovno osvježiti među drevnim zidinama ovoga svetoga hrama.

"Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu." (Iv 3, 16 - 17)

"Učitelj je ovdje i zove te." (Iv 11, 28)