Začetak tenisa u Kuli datira od 1906. god. kada su engleski stručnjaci
u pauzama između montaže mašina u FVT Sloboda počeli da igraju ovu igru.
Ubrzo je ovu igru prihvatila kulska gospoda i izgradila prvi teren s
peščanom podlogom na lokaciji današnjeg Hajdukovog stadiona. Prošlo
je dugo vremena dok nije došlo do osnivanja kluba tako da se tek 1921.
god. osniva prvi teniski klub pod nazivom "Lawn Tennis Club"
Kula. Jedan od osnivača kluba Štifel Majer Karlo koji je u periodu od
1929. god. do 1940. bio i predsednik teniskog kluba, dok je sekretar
bio Marinko Krstonošić.
Negde oko 1932. god. klub kupuje zemljište i lokaciju na mestu današnjeg
bazena FVT Sloboda (Rekreacioni centar). Na toj lokaciji napravljena
su 4 prvoklasna teniska igrališta sa prosejanom crvenom šljakom. Izgradnjom
ovih igrališta tenis privlači sve veći broj Kuljana. Pretežno se igralo
ekipno između regionalnih ekipa gde su se Kuljani uspeli kotirati vrlo
visoko. Kvalitet izgrađenih terena privukao je poznate trenere i pripadnike
teniske organizacije Jugoslavije, tako da je 1933. god. održan veliki
teniski turnir u Kuli i to za čitavu Dunavsku banovinu. Na takmičenju
je učestvovalo oko 60 igrača iz cele banovine među kojima su bili Dunđerski
i Balaš, naši prvi reprezentativci u Davis Cupu 1927. godine. Na pripreme
na teniska igrališta u Kuli dolazila su najpoznatija imena iz reprezentacije
Jugoslavije među kojima su Franja Punčec, Josip Palada, Drago Mitić,
Balaš, Kukuljević i drugi. U toku svog treninga vrhunski teniseri obučavali
su kulske igrače, pa su Kuljani toliko napredovali da su učestvovali
na svim velikim takmičenjima u Jugoslaviji. Najbolje rezultate kulski
teniseri su postizali od 1935. do 1937. godine. Ekipno su 1935. godine
bili na četvrtom mestu, 1937. godine na petom mestu u Jugoslaviji. Veliki
turnir se ponovo održava 1936. god. jer je Kula već bila poznata kao
teniska veličina. Kao najpoznatiji kulski igrači tu se nalaze Marinko
Krstonošić, Marinko Krstić, Anka Krstonošić, Žerženka Adam, Švarc Bela,
Knefeli Nandor, sestre Kurc, Polih, Štifermajer Katarina, Šik Barnabaš,
a zatim Kleser Maca i Ilona, Viček Janoš, Gergelji Andraš, Štajmec Olga,
Ruža Kovačević itd.
Drugi svetski rat zaustavio je dalja takmičenja, a tereni su opustošeni,
zapušteni i propali. Posle završetka II svetskog rata tenisu se nije
pridavao značaj jer se smatralo da je to "sport za gospodu".
Posle 1950. god. u Kuli se ipak nešto pokreće na tom planu, a inicijativa
potiče od Teniskog saveza Vojvodine u kojem su tada radili Marinko Krstonošić
i Marinko Krstić. S obzirom na dugu tradiciju tenisa u Kuli njih dvojica
su vodili razgovore da se nastavi sa tim sportom, tako da se u Kuli
1951. godine restauriraju teniski tereni, a bivši igrač predratnog kluba
Žerženka Adam se zadužuje da osposobi terene za tenis. Stadion se 1952.
godine otvara za javnost i tom prilikom na turniru igraju najbolji igrači
Srbije i Beograda među kojima su Panajotović, Nikolić, Milojković, M.
Krstonošić, A. Krstonošić, Knežević, Veber i drugi. Iz Kule su učestvovali
Marinko M. Krstić i Žerženka Adam. Pri SD Hajduk 1953. godine osniva
se teniski klub pod nazivom TK Hajduk Kula, a za prvog predsednika određen
je Đoko Pejčić, dok je sekretar bio Balint J. a trener M. Krstić. Već
1958. god. osnovana je teniska škola u Kuli. Uskoro teniske terene u
Kuli ponovo posećuju velikani našeg tenisa među kojima su Palada i ostali.
Uveliko se radi na stručnom uzdizanju članova kluba, ali ipak 60-ih
godina najkompetentniji ljudi u kulskom sportu napravili su veliki previd.
Donesena je odluka da se teniski tereni velike reputacije i ugleda
jednostavno zatvore, a beli sport totalno zamre sa radom, tako da je
na mestu igrališta podignut rekreacioni centar i bazen.
Trebalo je da prođe punih 25 godina da bi neko počeo razmišljati o
tenisu. Tako Žerženka Adam pokušava ponovo pokrenuti tenis, ali se posle
dugih pregovora odustaje od gradnje terena. Uprkos svemu MZ Milan Grozdić
zahvaljujući tadašnjem predsedniku Milimiru Boljanoviću ipak uspeva
da organizuje izgradnju prvog betonskog igrališta u Kuli, tako do se
24. oktobra 1988. godine ponovo osniva TK Hajduk Kula i za predsednika
izabira Milimir Boljanović, za sekretara Mile Inđić, a za trenera je
određen Dragan Zečević. Naredne 1989. god. dobija se lokacija za izgradnju
novog stadiona u Mostarskoj ulici (Kalvarija). Počinje sa radom i škola
za mlade tenisere, gde prednjače mladi igrači sa betonskog terena među
kojima su Siniša Boljanović, Rade Stamenković, Dejan Caković, N. Mandić,
A. Keljević, B. Aletić. Prvenstvo Vojvodine je održano 6. maja 1989.
god. a u njemu učestvuju i Kuljani. Iste godine TK Hajduk se uključuje
u regionalnu ligu teniskog prvenstva, i postiže vrlo slabe rezultate.
Trener Zečević nije u potpunosti zadovoljan, ali se po igri ipak vidi
napredak. Potom se učestvuje na otvorenom prvenstvu Vojvodine. U narednom
periodu dolazi do stagnacije tenisa u Kuli. Započeta izgradnja svlačionica,
kupatila i ostalih pratećih objekata nikad nije završena zbog loše materijalne
situacije. Za vrlo kratko vreme TK Hajduk registruje preko 200 članova,
a i otvara se škola za obuku mladih pod rukovodstvom Dragana Zečevića.
U Kuli su 1997. god. u okviru kompanije Rodić svečano otvoreni novi
teniski tereni sa pratećim objektima kada je održan i prvi Rodić MB
Open, gde su učešće uzeli najpoznatiji pioniri i pionirke uzrasta do
14 godina na teritoriji Vojvodine i Beograda.